Upravo se u toj operativnoj dimenziji, prema njegovim riječima, vidi zašto je novi sustav važan. Projekt na papiru može izgledati potpuno pripremljeno, financiranje može biti osigurano, no pravi problemi nerijetko počinju tek nakon početka radova.
"Kada dobijete sredstva, tada problemi često tek počinju. Zakopate prvu lopatu i naiđete na arheološko nalazište, trebate suglasnosti konzervatora, uključuje se Ministarstvo kulture, možda državna imovina ili neko drugo tijelo. Zato je međuresorna suradnja iznimno važna, jer se upravo kroz nju takvi problemi mogu ranije prepoznati i brže rješavati" rekao je Bota.
Zbog toga je novi propis opisao kao svojevrstan „zakon terena“, jer bi njegova vrijednost trebala biti upravo u tome da se potrebe gradova, općina i županija ranije povežu sa središnjom državnom razinom.
Razvojne agencije postaju još važnije
Posebno mjesto u novom sustavu imaju regionalni koordinatori, odnosno županijske razvojne agencije. Njihovi stručnjaci već danas sudjeluju u pripremi i provedbi velikog broja projekata za županije, gradove, općine i javne ustanove, a novi Zakon njihovu ulogu dodatno institucionalizira i predviđa snažniju financijsku potporu.
"Gradovi, općine, škole, domovi zdravlja i druge javne ustanove mogu od regionalnih koordinatora dobiti stručnu podršku bez dodatnog plaćanja. To su ljudi koji operativno odrađuju velik dio posla kada velike razvojne planove treba pretvoriti u konkretne projekte i upravo su zato jedan od najvećih potencijala sustava regionalnog razvoja", naglasio je Bota.
Dosadašnji model financiranja regionalnih koordinatora mijenja se, pa bi novi Zakon trebao smanjiti rizik da njihovo funkcioniranje ovisi isključivo o financijskim mogućnostima pojedine županije. Koliko je to važno pokazuje i podatak koji je Bota iznio pri kraju rasprave: prije nekoliko godina kod regionalnih koordinatora bilo je oko 555 zaposlenih, a prema posljednjim podacima sada ih je 491. Posao je, upozorio je, složen i zahtjevan, plaće teško konkuriraju privatnom sektoru, a istodobno raste potreba za stručnim ljudima koji znaju pripremati i provoditi sve kompleksnije projekte.
Na važnost ljudi na terenu nadovezao se Denis Ćosić, ravnatelj Županijske razvojne agencije Osječko-baranjske županije, koji smatra da županije i njihove razvojne agencije moraju imati puno veću ulogu u strateškom planiranju.
"Mi smo na terenu, poznajemo razvojne potrebe i svakodnevno radimo s jedinicama lokalne samouprave. Zato je važno da regionalni koordinatori ne budu uključeni tek kada treba pripremiti dokumentaciju za neki natječaj, nego da zajedno sa županijama sudjeluju u planiranju razvoja. Novi Zakon nam u tom smislu donosi partnerskiji odnos s Ministarstvom, tehničku i financijsku podršku te nove mehanizme kroz koje možemo ranije artikulirati potrebe svoga područja ", istaknuo je Ćosić.
Ne treba isto Dubrovniku, Pelješcu i otocima
Koliko prosječni pokazatelji mogu sakriti velike razlike unutar samo jedne županije pokazala je Melanija Milić na primjeru Dubrovačko-neretvanske županije. Na istom prostoru nalaze se Dubrovnik, Pelješac, otoci, dolina Neretve i druga područja s potpuno različitim problemima, razvojnim potencijalima i potrebama stanovništva, zbog čega se razvojna politika ne može voditi samo prema prosjeku cijele županije.
"Kada promatramo pokazatelje razvijenosti, moramo biti svjesni da ni prosjek na razini županije ne pokazuje uvijek stvarnu sliku. Pelješac i otoci imaju sasvim drukčije razvojne potrebe od Dubrovnika. Mi koji radimo na terenu te razlike dobro poznajemo i zato je važno da se naše iskustvo uključi u planiranje regionalne politike i određivanje prioriteta", naglasila je Milić.
Pelješki most donio je snažan razvojni zamah krajnjem jugu Hrvatske, no, upozorila je, time nisu nestali svi prometni i razvojni problemi. Izgradnja mosta omogućila je pokretanje novih projekata na Pelješcu i otocima, a posljednjih godina vidljiva su i velika ulaganja u lučku infrastrukturu, no pred županijom je još niz projekata koji bi trebali poboljšati povezanost i uvjete života izvan Dubrovnika.
"Pelješki most dao nam je velik zamah i otvorio prostor za razvoj novih projekata, ali ne možemo reći da je njime riješena prometna povezanost cijele županije. Upravo zato moramo nastaviti razvijati druge projekte i rješavati probleme koji su godinama ostajali otvoreni, osobito na otocima i Pelješcu", poručila je Milić.
Sedam županija morat će se dogovoriti što je zajednički interes
Jedan od konkretnih mehanizama kroz koje bi novi sustav trebao zaživjeti jesu razvojni sporazumi. Ministarstvo već priprema pravilnik za njihovu izradu, nakon čega slijede konzultacije sa županijama i javno savjetovanje. Ideja je da se strateški projekti više ne određuju samo unutar granica pojedine županije, nego da više županija zajednički definira projekte od šireg regionalnog interesa.
Bota je kao primjer naveo Jadransku Hrvatsku, gdje će se sedam jadranskih župana morati usuglasiti oko projekata iza kojih mogu zajednički stati. Takvi projekti trebali bi dobiti jasniji strateški status, a država bi im kroz koordinaciju različitih resora trebala omogućiti bržu realizaciju.
"Kada govorimo o Jadranskoj Hrvatskoj, sedam župana morat će sjesti i dogovoriti se koji su to projekti za koje svi mogu reći da su zajednički prioritet. Tada iza njih ne stoji samo jedna županija, nego cijelo područje, a zajedno s njima i država. Upravo u tome vidimo smisao razvojnih sporazuma i savjeta, da projekti koji su važni za više županija budu ranije prepoznati i da se prepreke u njihovoj provedbi rješavaju koordinirano" pojasnio je Bota.
Rasprava je tako pokazala da regionalni razvoj u novom sustavu ne bi trebao biti samo zbroj natječaja i projekata koje svaka županija priprema za sebe. Ideja je da se najprije utvrde stvarne potrebe i razvojni prioriteti, potom dogovore zajednički projekti, a država i lokalna razina za istim stolom pokušaju riješiti prepreke koje danas često usporavaju njihovu provedbu.
Hoće li nova vijeća, savjeti i razvojni sporazumi doista skratiti put od projektne ideje do novog vrtića, škole, doma zdravlja, ceste ili velike regionalne investicije, pokazat će praksa, ali bez snažnih županija, razvojnih agencija s dovoljno stručnih ljudi i projekata koji prelaze administrativne granice teško je očekivati ravnomjerniji regionalni razvoj Hrvatske.
Foto: Kristijan Toplak
