Priuštivo stanovanje više nije samo socijalno pitanje, nego i jedno od ključnih gospodarskih pitanja, izravno povezano s konkurentnošću hrvatskog gospodarstva, mobilnošću radne snage i kvalitetom života građana. Upravo je to jedna od glavnih poruka drugog i završnog panela konferencije Jutarnjeg lista „Priuštiva Europa – Energija i stanovanje za bolji život“, održanog pod nazivom „Priuštivo stanovanje – operacija 20 tisuća stanova“.
Kako osigurati dovoljan broj stanova po cijenama koje si građani mogu priuštiti, koliko će njihova gradnja stajati, kada se mogu očekivati prvi konkretni rezultati i tko će sve to financirati, bila su neka od ključnih pitanja rasprave. O izazovima provedbe stambene politike, mogućnostima financiranja, ulozi lokalne samouprave i gospodarstva govorili su ravnatelj Uprave za provedbu stambene politike u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Tomislav Jukić, zastupnica u Europskom parlamentu i koordinatorica Europske pučke stranke u Odboru za stambenu krizu Europskog parlamenta Nikolina Brnjac, zamjenica pročelnika Upravnog odjela župana istarske županije Nena Ružić, pročelnica Upravnog odjela tajništva Grada Osijeka Sandra Pašuld te potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac.
Rasprava je pokazala da se problem priuštivog stanovanja više ne može promatrati isključivo kroz prizmu stambenog zbrinjavanja građana. Dostupnost stanova sve snažnije utječe na mogućnost privlačenja i zadržavanja radnika, demografske trendove i razvoj lokalnih sredina, ali i na ukupnu konkurentnost Hrvatske. Zato odgovor na stambenu krizu zahtijeva mnogo više od same izgradnje novih stanova; traži koordinirano djelovanje države, lokalnih vlasti, europskih institucija i privatnog sektora.
Nikolina Brnjac istaknula je kako priuštivo stanovanje prvi put dobiva značajnije mjesto među prioritetima financiranja Europske unije. Dosad su, pojasnila je, postojale mogućnosti financiranja socijalnog stanovanja, ali ne i priuštivog stanovanja namijenjenog širem krugu građana.
Upozorila je kako zbog snažnog rasta cijena nekretnina diljem Europske unije problem stanovanja više ne pogađa samo socijalno ugrožene skupine, nego i mlade koji su završili školovanje, učitelje, profesore i zdravstvene djelatnike, koji si sve teže mogu priuštiti vlastiti dom.
Brnjac je istaknula da je njezin amandman, kojim se priuštivo stanovanje prepoznaje kao jedan od ciljeva financiranja u okviru srednjoročne revizije europskog proračuna, prihvaćen velikom većinom u Europskom parlamentu. Posebno je naglasila važnost povezivanja priuštivog stanovanja s klimatskim ulaganjima i energetskom učinkovitošću, čime se otvaraju dodatne mogućnosti financiranja gradnje stanova europskim sredstvima.
– Bilo je ključno osigurati i taj segment priuštivog stanovanja – poručila je Brnjac.
Govoreći o sljedećem europskom proračunu, navela je kako je Europska komisija predložila da priuštivo stanovanje bude obuhvaćeno i nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima. Pritom je naglasila važnost hrvatskog zakonodavnog i strateškog okvira, osobito uloge lokalnih samouprava koje trebaju utvrditi koliko im je stanova potrebno, za koje skupine građana i na kojim lokacijama. Na temelju tih podataka, koje će prikupljati resorno ministarstvo, Hrvatska će, smatra, moći kvalitetnije pregovarati o potrebnim europskim sredstvima.
Ravnatelj Uprave za provedbu stambene politike Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Tomislav Jukić osvrnuo se na ambiciozan plan ministra Branka Bačića prema kojem bi se do 2030. godine trebalo osigurati 20 tisuća stambenih jedinica, dijelom novogradnjom, a dijelom aktiviranjem postojećih nekretnina. Iako je riječ o zahtjevnom cilju, osobito s obzirom na relativno kratak rok, Jukić smatra da je on ostvariv uz odgovarajući financijski okvir.
Podsjetio je kako je kroz program društveno poticane stanogradnje (POS) u protekle 24 godine izgrađeno oko 9000 stambenih jedinica, što pokazuje koliko je ambiciozan cilj osigurati 20 tisuća stanova i kuća do 2030. godine. Ipak, smatra da je taj cilj ostvariv ako se osiguraju odgovarajući izvori financiranja.
Jukić je istaknuo da se stambeni projekti već provode te da su dodatni projekti u pripremi, iako još nisu dostupne sve mogućnosti financiranja koje se očekuju u novom europskom financijskom razdoblju od 2028. godine. Naglasio je da je plan ambiciozan, ali i nužan s obzirom na velike potrebe građana za priuštivim stanovanjem.
Sandra Pašuld istaknula je kako se Hrvatska ne može promatrati kao jedinstveno stambeno tržište jer se potrebe i problemi znatno razlikuju od područja do područja. Dok se veliki gradovi suočavaju s visokom potražnjom i nedostatkom stanova zbog koncentracije stanovništva i radnih mjesta, ruralna područja obilježavaju depopulacija i prazne nekretnine. U turističkim središtima, pak, posebno je izražen sukob između kratkoročnog turističkog najma i potreba lokalnog stanovništva za stanovanjem.
Naglasila je kako je upravo zato važno donošenje Nacionalnog plana stambene politike i pripadajućeg zakonodavnog okvira, koji jedinicama lokalne samouprave omogućuje oblikovanje mjera prilagođenih potrebama vlastitog područja. Pritom je upozorila da će jedan od izazova biti administrativna sposobnost pojedinih gradova i općina da te mjere provedu.
Govoreći o iskustvu Osijeka, navela je kako je Grad pokrenuo postupak osnivanja vlastite ustanove koja bi na jednom mjestu objedinjavala poslove povezane s priuštivim stanovanjem, europskim fondovima i strateškim planiranjem stambene politike. Kao jednu od mogućnosti provedbe stambenih mjera spomenula je i suradnju s APN-om.
Pašuld je istaknula i sudjelovanje Osijeka u inicijativi „Četiri grada”, u sklopu koje je, još prije donošenja novog zakonodavnog okvira, provedeno tehničko savjetovanje s konzultantima Europske investicijske banke (EIB). Cilj je bio utvrditi modele, stambene potrebe i stambeni jaz u uključenim gradovima.
Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac naglasila je kako priuštivo stanovanje više nije samo socijalno pitanje, nego i pitanje razvoja gospodarstva, funkcioniranja tržišta rada i konkurentnosti.
Takva kretanja, smatra, izravno ograničavaju mobilnost radne snage jer radnici sve teže mogu prihvatiti posao u sredinama u kojima si ne mogu priuštiti stanovanje. Istodobno, poduzetnicima postaje sve teže privući i zadržati zaposlenike.
– Stanovanje stvarno treba gledati kao dio gospodarske infrastrukture – poručila je Šćulac, naglasivši da su gospodarstvu, osim cesta, energije i digitalne infrastrukture, potrebni i stanovi za ljude koji u njemu rade.
Upozorila je i da gradovi koji ne mogu osigurati odgovarajuće stanovanje za svoje stanovnike i radnike dugoročno gube konkurentnost. Rješenje vidi u snažnijem povezivanju stambene politike s poduzetništvom.
Govoreći o mogućnosti prelaska iz kratkoročnog turističkog najma u dugoročni najam stanova, Nena Ružić je istaknula kako ne očekuje značajnije promjene sve dok je iznajmljivačima kratkoročni najam financijski isplativiji. Pritom je upozorila na potrebu pronalaženja ravnoteže između gospodarskih koristi od turizma i stambenih potreba lokalnog stanovništva.
Iznijela je podatak da se u Istarskoj županiji 70 posto prihoda od turističkog najma ostvaruje u ugostiteljsko-turističkim zonama, na koje otpada 35 posto smještajnih kapaciteta. Istodobno se u stambenim zonama, u kojima se nalazi čak 65 posto smještajnih kapaciteta, ostvaruje 30 posto prihoda od turističkog najma. Ti podaci, smatra, pokazuju da postoji prostor za snažnije usmjeravanje stambenih nekretnina njihovoj osnovnoj namjeni – stanovanju.
